Aerodrom Željava-Bihać bio je najznačajniji i najskuplji vojni objekt bivše Socijalističke
Federativne Republike Jugoslavije. Građen je pod značajnim velom tajnosti , kao i svi
tadašnji jugoslavenski hladnoratovski objekti specijalne namjene, u periodu od 1948. do
1968. godine po uzoru na švedski aerodrom Save blizu Göteborga koji je danas vrlo posjećen
aeromuzej (http://www.aeroseum.se/english/index.html).
Glavna namjena mu je bila obrana i odvraćanje potencijalnog agresora na bivšu državu te je
kao takav uvijek bio u interesu zanimanja stranih obavještajnih službi što dokazuju danas
konkretno i deklasificirane snimke špijunskih satelita CIA-e koja je godinama iz orbite
nadgledala izgradnju ovoga objekta.
SFRJ je ovaj aerodroma koristila za demostraciju moći kroz publiciranje biranih foto i video
materijala snimljenih u njemu bilo u domaćim, bilo u stranim publikacijama bez da se navodilo
točno o čemu se radi. Koristila se često sintagma "podzemni aerodrom" što je doprinjelo
stvaranju urabanih mitova o "avionima koji izljeću izravno iz planine" koji su se i do danas
održali iako je sada jasno da se u podzemlju nalazilo samo sklonište za avione, doduše jako
sofisticirano za vrijeme u kojem je stvoreno.
SFRJ je također koristila ovaj aerodrom, skupa sa ostalim sličnim objektima, kao ogledni
primjerak sposobnosti njene građevinsko-tehničke operative na osnovu čega je dobivala
narudžbe za gradnju sličnih objekata u drugim tada prijateljskim državama tipa Iraka i Libije.
Kompleks samoga aerodroma sastoji se od vanjskog platoa sa pistama u podnožju planine
Plješevice, podzemnog objekta "Klek" koji se nalazi u granitnoj utrobi planine te vojarne
udaljene 3km u kojoj je bila komanda baze gdje su bili smješteni vojnici i službe koje su
opsluživale sam aerodrom i podzemni objekt "Klek" .

Na Baljevačkom platou ispod planine Plješevice koji je prirodno izbrazdan brojnim vrtačama
nalazi se ukupno 5 pisti/staza od kojih su 2 poletno-sletne (PSS) i 3 samo poletne (PS).

Smjer pružanja, duljina-širina bi bili slijedeći:
PSS1: 141°-321°, 2500x45m
PSS2: 141°-321°, 2500X24m
PS3: 077°-257°, 2050X24m
PS4: 004°-184°, 2000X15m + 779x12m
PS5: 077°-257°, 2061X15m

PSS1 je imala sustav prilaznih svijetala CALVERT u duljini 900m ispred praga 141° kao i
sustav VASIS postavljen za isti smjer 141° podešen za nadzvučno-mlazne avione sa
nagibom 3.5°.

Podzemni objekt "Klek" je u vrijeme gradnje nosio kodno ime "Objekt 505" i kao takav
nedovršen u cijelosti je predan na upotrebu vojsci tokom dramatičnih događanja oko Češke
krize 1968.god. kada je i samoj Jugoslaviji prijetila invazija SSSR-a i snaga Varšavskog pakta.
Jedinica koja je smještena tamo je bila 117.lap (lovačko avijacijski puk), a premještena je u
relativno kratkom roku iz dotadašnje matične baze Plesu u Zagrebu tokom 7.mj. 1968.
117.lap je se sastojao od 124. i 125.lae (lovačko avijacijske eskadrile) i 352.iae (izviđačke
eskadrile). To je bila elitna zrakoplovna postrojba bivše Jugoslavije koja vuče korijene iz
2. svjetskog rata i borbe Titovih partizana protiv nacista i fašista.
Premještaj sa aerodroma baze Pleso na aerodrom Željava-Bihać je izveden sa tek pridošlim,
tada novim, avionima MIG-21 F13.

Podzemni objekt "Klek" se sastoji od 4 glavna međusobno povezana tunela-galerije (A, B, C
i D) u obliku slova "M" koji čine smu jezgru objekta, a široki su 15-16m i visoki od 8 do 12m
(ovisno o lokaciji). Sami počeci tih galerija su ujedno i ulazi u "Klek" koji se označuju sa
"ulaz 1, 2 , 3 i 4".
Ta sama jezgra objekta pruža sklonište i smještaj za spomenute 3 eskadrile aviona 117.lap-a
što je otprilke u praksi značilo brojku od 60(!) aviona MIG-21.
125.lae je bila smještena u galeriji A, 124.lae u galeriji C i 352.iae u galeriji D.
Jezgra objekta se od vanjskog svijeta mogla zaštititi i potpuno hermetički odvojiti (u slučaju
nuklearnog rata) putem četvero teških armirano-betonskih pancirnih vrata koja su štitila ulaze
u galerije, a pokretala su se putem elektro-mehaničko-hidrauličkog načina.
Dimenzije i težine tih vrata su bile usitinu impresivne. Troja vrata, za galerije A,B i C su bila
debljine 60cm, širine 20m i visine ~4m, a bila su teška ~100 tona i pokretana su električnim
putem. Vrata za galeriju D su radila na principu hidraulike i imala su debljinu 80cm, širinu 20m
i visinu ~9m , a težina im je bila pretpostavlja se veća od 100 tona. Ta vrata su prekrivala
cijeli profil galerije D za razliku od ostalih.
Danas nakon uništenja aerodroma 16.05.1992. su sva ta vrata uništena, osim onih na ulazu
u galeriju C (ulaz 3), i putem njihovih ostataka se vidi koliko je to bila impresivna
armirano-betonska struktura.

Prilazni hodnici jezgri objekta izvedeni su u blagom radijusu i završavaju proširenjma ispred
samih pancirnih vrata koja su smještena bočno od njh. Prilazni hodnici su građevinski izvedeni
na takav način da im je primarna uloga smanjiti udarni, rušilački val koji bi nastao nakon
detonacije nuklearnog oružja u blizini aerodroma.
Dostupni podaci govore da bi takva zaštita djelotvorno zaštitila jezgru objekta u slučaju
detonacije nuklearne naprave snage max. 20kt na samom Baljevačkom platou gdje su
smještene piste.

U galerijama su osim tri eskadrile sa ~60 aviona bile smještene i prateće službe:
-avio radionice (VTR u nastavku ulaza 2, na kraju galerije B i druga u prilaznom hodniku
galerija A ulaza 1) i ostale prostorije koje su koristili mehaničari za održavanje aviona
-skladište goriva sa 5 velikih tankova kod ulaza 3 sa cjevovodima do parkirnih mjesta aviona,
tako da se punjenje aviona gorivom moglo vršiti unutar objekta
-komora za ispitivanje raketa i pripremu naoružanja za avione kod prilaznog hodnika ulaza 2
-8 klima komora sa posebno zaštićenim ventilacijskih izlazima na padini planine Plješevice
-dvije dizel-električne centrale: DIT-1 na ulazu 1 od 625 kVA i DIT-2 na ulazu 3 od 1000 kVA
-11 do 13 vertikala koje su služile klima komorama za usis vanjskog zraka, izbacivale štetne
plinove iz dizel generatora i nekoliko njih nepoznate namjene. Sve vertikale su izlazile
okomito iz podzemnog objekta na obronke planine iznad i neke su bile visine i do 200m(!)
-kotlovnica i akumulatorske stanice
-prostorije zapovjedništva 117.lap-a
-prostorije tehničko operativno centra (TOC) zaduženog za održavanje objekta
-vatrogasci

U zapovjednom djelu "Zvijezda" čiji ulaz se nalazi u galeriji D postojale su:
-operativni centar
-fotolaboratorije za razvijanje filmova eksponiranih na izviđačkim letovima
-odjel veze sa teleprinterima i kriptografijom
-odjel visinske opreme
-prostorije zapovjednika eskadrila i učionice za pilote
-kuhinja, liječnik...

Posebnost podzemnog objekta "Klek" je pristup kontrolnom tornju (AKL) aerodroma koji je
izveden u obliku prilaza liftom iz galerije C na 60m visine od razine podzemnog objekta i pista
vani. Sam prostor i prozor AKL ukopan je u stijenu padine planine Plješevice.

U sklopu aerodroma nalazila se i spomenuta vojarna, udaljena 3km od kompleksa pisti i
objekta "Klek". Tu je bilo 34 zgrade, garaže, radionice, kotlarnice, prateći objekti za smještaj
ročnika, aktivnog vojnog osoblja i tehnike. Vojarna je bila u isključivoj funkciji samog
aerodroma.
Radarske stanice i centri veze na vrhu planine Plješivice, na brdu Čalopek, objekt "Jasen" na
koti 377 i pozicija Abdića brdo su također bili sastavni dio kompleksa aerodroma.
U sklopu i u funkciji aerodroma također su bili i podzemni tankovi za gorivo u brdu Pokoj iznad
Bihaća kao i skladišta ubojnih sredstava: avio bombi, raketa, topovskih i mitraljeskih zrna u
Vedrom Polju.

Svi skupa nabrojeni lokaliteti su doživjeli zlu sudbinu kada je cijeli kompleks miniran i teško
oštećen sa 50-ak tona eksploziva 16.05.1992. u samom početku izbijanju rata u Bosni i
Hercegovini. Vrh tadašnje JNA čija struktura je bila ozbiljno načeta prethodnim ratnim
događanjima u Sloveniji i Hrvatskoj je donio odluku o dislociranju aviona, opreme, postrojbi
i civila zahvaćenih ratnim prijetnjama na lokacije u Srbiji. Sve što je preostalo na terenu je
trebalo biti tim miniranjem trajno onesposobljeno.

Danas u postratnom periodu "Rupe", kako ovu lokaciju zovu bivši i sadašnji stanovnici ovoga
kraja postupno otkrivaju svoje tajne znatiželjnicima i istraživačima umjetnih podzemnih
objekata. Istraživače fascinira gradnja (jer ovo je svakako primjer vojne arhitekture koji
zaslužuje više pažnje i zaštite možda kroz osnivanje muzeja i uključivanje u turističku ponudu),
kompleksnost, ali i jednostavnost i funkcionalnost detalja (klima, prozračivanje, sistemi za
kanalizaciju, svježu vodu, struju).
Trud koji se ulaže u pronalaženje raznih dokumenata, kao i svjedočanstva ljudi koji su radili na
ovom aerodromu napravljenom isključivo za vojnu namjenu, zahtjeva podosta vremena
kabinetskog rada nakon istraživanja na terenu.
Tako u tom kontekstu mi iz LYBI grupe entuzijasta istraživača (www.zeljava-lybi.com) Vam
imamo posebnu čast predstaviti jednu seriju foto-dokumenata koja prikazuje samo praskozorje
početka funakcioniranja ovoga aerodroma. Radi se o pravim raritetima iz 1968., 1969. i 1970.
godine na koje nismo nigdje naišli tokom brojnih godina entuzijastičkog bavljenja ovim poslom
i za koje smo dobili eskluzivnu dozvolu javnog predstavljanje u edukativne svrhe.
Korištene fotografije su vlasništvo Hrvatskog državnog arhiva (HDA) iz Zbirke fotografija
5.armijske oblasti HR HDA 1211.
Na tim fotografijama se vidi "ispod čekića" novi aerodrom od kojih je dio nastao prilikom
posjete Josipa Broza Tita 03.05.1969.
Kroz prezentaciju tih fotografija i njihovih detalja predstavili smo i jedan presjek foto-video
dokumentacije koju smo mi svih ovih godina napravili, a na kojima se vidi sadašnje stanje
lokacija sa tih fotografija na kojima zub vremena sve više ostavlja traga kako vrijeme prolazi
u smjeru da će ovakvim tempom priroda neminovno vratiti sebi ono što joj je oduzeto.

Za kraj poseban pozdrav svim našim prijateljima koje smo upoznali baveći se ovom
temom...posebice onima iz Bihaća.